Modna industrija u plesu sa kapitalizmom

img-barbara-kruger_104734758083

Fashion is capitalism’s favourite child. – Werner Sombart

Odjeća se pravi za ljude, za pokrivanje njihovoga tijela; za grijanje kada su temperature niske ili kada su temperature visoke da nas oslobodi toplote koja će nam zadavati probleme. Sve ima svoju svrhu, odgovore na pitanja zašto i kako. Kakav god da je naš ukus, ili ono što često čujem: hrabrost u odijevanju, odjeća prvenstveno služi da zadovolji potrebe funkcionalne prirode. Ono što modna industrija veoma često zaboravlja jeste da odjeću koriste žene i muškarci koji sa sobom prije svega nose individualne životne priče i emocije. Oni, dakle, ni u kom pogledu nisu samo statistička brojka u nečijem poslovnom planu.

fashionMiroslava Duma, Taylor Tomasi Hill poziraju fotografu pored beskućnika ispred Moynihan Station iščekajući početak revije Rag&Bone

Thanks to capitalism, the importance placed on beauty has never been so manipulated. We are the guinea pigs force-fed ads that tell us how pathetic we are: that we will never be loved, happy or valuable unless we have the body, the face, the hair, even the personality that will apparently be ours, if only we buy their products. – Beth Ditto

Stoga ne postoji logično objašnjenje (sem gramzivosti tržišta) za sveprisutnu ekploataciju djevojaka i momaka koji nisu dovoljno plaćeni i koji se tretiraju kao meso u modnoj industriji. Već odavno je uvedena nepisana praksa da je važno jedino što više proizvoditi i trošiti, a da su ljudi u toj neprestanoj jurnjavi za “zadovoljavanjem potreba” ništa više do sirovina kojom se te potrebe nastoje “zadovoljiti”. Briga za ljude, koji su još uvijek nezamjenjiv dio modne industrije, tako postaje sekundarna, što brojne uposlenike ove industrije dovodi na rub egzistencije.

151021164911-toscani-nolita2007-super-169

Oliviero Toscani kampanja No Anorexia. Na slici francuski model Isabelle Caro.

Stvari idu do te mjere daleko da modna industrija gotovo otvoreno učestvuje i u ubistvima svojih radnika; ubistvima kroz nametanje ideala tijela (koji ionako nisu i ne mogu biti savršeni – tko određuje šta je savršeno? – tko je toliko nadmen da se usudi tvrditi da je vrhunski sudija u tome kako treba izgledati savršeni čovjek?); ubistvima kroz korištenje jeftine radne snage koja trenutno proživljavaju torture i mučenja diljem svijeta samo da bi za svoje poslodavce sašila milione krpica koje će biti odbačene već za par mjeseci, jer neće biti više u trendu  (sjetimo se samo rušenja zgrade u Bangladešu u kojoj su bili zaključane radnice koje su šivale odjeću za korporacije poput H&M, Zare, Topshop – zaključavanje radnica i radnika nije rijedak slučaj, kao ni njihovo mučenje ako se pobune zbog loših radnih uvjeta – uvjeti koji su uključivali nemanje prozora, predugo radno vrijeme i zaradu centa na dan, od korporacija kojima vrijednost dostiže bilionske cifre); ubijanja planete korištenjem kemikalija, proizvodnjom enormnog broja odjeće kojoj je sudbina smetljište, jer sama kvaliteta ali i teror sezonskih trendova ne dozvoljavaju njihovu mnogostruku upotrebu, zatim upotreba genetski modifikovanog pamuka koji truje našu kožu(?); ubistva žena, femicida, jer žene su najčešće u ovoj industriji ekploatisane, kao krojačice i kao podplaćene radnice. Modna industrija ubija sve žene i muškarce koje vide slike na reklamama i izgladnjuju se da postignu njihov ideal tijela. Ubila je rad rukom, zanate koji su doprinosili između ostaloga i potrebu za znanjem i razvijanjem sposobnosti koji su spajali um i tijelo. Danas industriju ne zanima vještina i znanje već samo brz i profitabilan posao. Što više zarade, sve manje ulaganja. 

thousands-of-garment-workers-and-their-unions-rally-on-the-one-year-anniversary-of-the-rana-plaza-collapse-that-killed-more-than-1100-garment-workers-image-courtesy-of-the-solidarity-cen

Fashion is the most intense expression of the phenomenon of neomania, which has grown ever since the birth of capitalism. Neomania assumes that purchasing the new is the same as acquiring value… If the purchase of a new garment coincides with the wearing out of an old one, then obviously there is no fashion. If a garment is worn beyond the moment of its natural replacement, there is pauperization. Fashion flourishes on surplus, when someone buys more than he or she needs. – Stephen Bayley

Kapitalizam nas ubija. Kapitalizam ubija naš dom, našu planetu, naše žene, naše muškarce, našu djecu. Kako kapitalizam ubija? Prosto. Dehumanizacijom. Modna industrija je jedna od najvećih izvora dehumanizacije ljudske vrste jer se bavi postavljanjem ideala koji se uopšte ne bave krucijalnim osobinama razvoja čovjekove ličnosti i osobenosti. Ne, modna industrija se bavi tijelom, uprošćenom seksualnošću, slavljenjem ljepote izrazito mršavih djevojaka.

6a00d8341bf90b53ef0147e34a7bbf970b

Volim modu. Ali ne volim ono što je postala (ili je možda to oduvijek i bila?). Ne volim činjenicu da i ja sama učestvujem u kolosalnim zločinima koje industrija kojoj i ja pripadam čini.  Međutim, šta je ono što mogu uraditi? Prva i najznačajnija stvar koju mogu uraditi jeste graditi moj posao na drugačijim načelima. Dekonstruisati i rušiti stereotipe modnog dizajna. Prije svega jer on može biti prostor za emancipaciju i borbu za jednakopravnost.

Moda je mera koju primenjuje industrija da bi stvorila potrebu za zamenom svojih vlastitih potreba. – Ginter Anders, Zastarelost Čoveka.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

*