La sape – elegancija u srcu siromaštva

DanieleTamagni

U glavnom gradu Republike Kongo Brazzavilleu, na mapi svijeta poznatom po siromaštvu i svim drugim nedaćama koje se iz rakursa gledanja zapadnjačkog svijeta vežu za afrički kontinent, postoji grupa ljudi koji su svoj život usmjerili ka jednom jedinstvenom cilju – da izgledaju elegantno. Uprkos teškom životu, i svemu onome što ih svakodnevno okružuje, oni ulicama svog grada hodaju do te mjere „sređeni“ da im mogu pozavidjeti mnoge velike evropske i svjetske prestonice. Koliko u tome uspijevaju, šta je uzrok ovakvog odnosa prema odjeći, te šta zaista jeste misija njihovog načina odijevanja donosimo vam u našem ovosedmičnom blogu.

Modni pokret

sapeurs9

Sintagma  La Sape skraćenica je od fraze koja na francuskom glasi Société des Ambianceurs et des Personnes Élégantes, a može se prevesti kao  Društvo za unapređenje elegancije kod naroda. Riječ je o, slobodno možemo reći modnom, pokretu koji je u Kongu nastao kao sredstvo otpora, kroz koji su se dendiji iz Konga nastojali suprotstaviti kolonizatorima, ali i domaćim diktatorima. Ovisno iz koje se vremenske perspektive gleda. Na ovaj način, kada je u pitanju otpor spram kolonizatora s početka dvadesetih godina prošloga stoljeća, Kongoanci su pokušavajući izjednačiti svoj i način odijevanja onih koji su vladali njihovom zemljom i njima. Sa druge strane u, uslovno rečeno, postkolonijalnom periodu La Sape se sedamdesetih godina dvadesetoga vijeka razvio kao jedinstven subkulturni pokret, koji je nastao kao način otpora zakonu tada vladajućeg diktatora Mobutua Sese Sekoa, koji je u Kongu bio zabranio zapadnjačko odijevanje. Danas, pak, brojni stanovnici Brazzavillea sa svojom elegancijom u odjevanju, gotovo religijoznoj prednosti odjeći, žive u potpunoj suprotnosti sa svojim okruženjem i opštim stanjem u njihovoj zemlji, i u takvim okolnostima predstavljaju zaista ekstravagantan primjer.

Godine kolonijalizma

Republic of the Congo - Pointe Noire

Prema istorijskim izvorima razvoj La sapea može se pratiti od ranih godina kolonijalizma, kada je francuska kolonizatorska misija u Kongu nastojala da preko načina odijevanja „civilizuje“ ljude u Africi. Tada su dostavljali velike količine polovne odjeće iz Evrope (kako ovo samo neodoljivo podsjeća na odnos prema današnjim zemljama Balkana) kako bi na taj način pridobili lokalno stanovništvo i njihove glavešine, da bi uskoro Brazzavilleu postao najomiljeniji stambeni prostor za bijelce i sjedište kolonijalne vlasti. Nakon toga kongoansko stanovništvo prihvata evropske načine odijevanja, što kolonijalne vlasti koriste i na taj način im, odjećom dakle, često plaćaju njihov rad.

Veliki uticaj, dvadesetih godina prošloga vijeka, na stanovnike glavnog grada Konga izvršio je način odijevanja kolonijalnih radnika koji su dolazili iz tadašnjih velikih evropskih centara u kojima su radili. Što su kongoanske elite iskoristile kao sredstvo za borbu protiv ukorjenjenih predrasuda od strane francuskih i belgijskih kolonizatora. Mladi kongoanci su preuzeli stil svojih gospodara i napravili od njega nešto posve svoje. Oni su tada koristili svoje veze u Francuskoj da dođu do odjeće, a Pariz i stil odijevanja tadašnje pariške gospode za njih je bio veliki san. Kongoanci su toliko daleko išli u svojoj želji za najboljim odjelima da su se odricali svega, gotovo osnovnih životnih potreba, kako bi mogli nabavljati za sebe nabolja odijela.

Fetišizacija mode

sapeurs23

Istoričar Didier Gondola o tome je, u eseju Visoke mode među nižom klasom u Kongu, pisao kao o fetišizaciji mode, te istakao da su pripadnici pokreta Le sape bili i ostali obožavaoci mode. Ona je, kako on navodi, njihov bog, njihova moć. Međutim, prema njegovim riječima, Sapeursi (to je naziv za pripadnike pokreta) nisu bogati, oni obično, i to je i dan danas slučaj, rade fizičke poslove, ali pribjegavaju čak i krađi da bi „nahranili“ svoju zavisnost od odjeće i elegancije. Što je priznaćete veoma neobičan poriv. Takođe,  u glavnom gradu Konga uobičajeno je, i u prošlosti i danas, za Sapeurse iznajmiti ili pozajmiti odeću od kolega ili prisvajati je od prijatelja iz Evrope. Na taj način, Sapeursi su posve prilagodili smisao mode svojim pogledima i načinu života, učinivši od La Sapea karakterističan pokret koji nije bio lišen političke simbolike i ideologije koja će se posebno manifestovati u postkolonijalnoj eri.

Sredinom dvadesetog vijeka La Sape je tako zahvaljujući svojoj širokogrudosti i otvorenosti doprinio stvaranju kosmopolitskog duha u Brazzavilleu, što je značajno omogućilo stvaranje uslova za razvoj muzičke scene. La Sape je tako postao sinonim kongoanske rumba scene koju je u njegovom stilu predvodio muzičar Papa Wemba. Iz tog perioda je ostala upamćena njegova čuvena izjava: „Bijeli ljudi su izmislili odjeću, ali mi smo od nje napravili umjetnost. “

La Sape kao utočište

sapeurs16

U postkolonijalnom periodu jedinstvena dinamika La sapea otpočela je nakon 1960. godine – kada su oba Konga (Republika Kongo i Demokratska Republika Kongo) dobila nezavisnost. Tada u Kongu dolazi do ekonomskog haosa i rata, što je mnoge Kongoance natjeralo da se presele u evropske gradove poput Londona i Pariza. A budući da tamo nisu bili dobrodošli La Sape je za njih bio utočište u borbi za ravnopravan život u Evropi. Dok je u Kongu, u tim godinama, La Sape bio zabranjen. Ipak, nakon ratnih strahota, početkon ’90-tih godina dvadesetog vijeka došlo je do ponovnog oživljavanja La Sapea u Brazzavilleu. Tada je on, za razliku od godina ranije kada je traženo da se on ukloni iz javnog prostora, dobio viši status i odrednicu kulturnog nasljeđa Konga. Didier Gondola o tome kaže: “Danas, kada su obje zemlje u previranju, La Sape, sa svojom bujnom kitnjastošću, može dobro poslužiti kao putokaz za kongoanske obespravljene mlade ljude, da uz pomoć njega mapiraju svoj položaj i izađu iz trećesvjetskog statusa u moderni kosmopolitizam i tako se izbore sa svojom socijalnom zanemarenošću.” Dodajući kako La Sape danas podsjeća na kolonijalne obrasce ponašanja i uslovljavanja, ali istovremeno i signalizira određena postkolonijalna prisvajanja gospodara stila i manira, vršeći njihovo remiksovanje za današnje društvo spektakla.

Aristokrate krajnje elegancije

Sapeurs-1-940x530

Danas u  Kongu La Sape ima gotovo status religije, u okviru koje se veoma pedantno njeguje kult elegancije. La Sape tako ima i svoju molitvu kojom Sapeur kroz harominiju odjeće izražava svoje divljenje prema bogu , koji je apsolutna ljepota. Pripadnici pokreta su različitih starosnih granica i profesija. Kao i u svojim počecima, u prošlom vijeku,  Sapeursi i danas moraju uštediti svaku paru prije nego što mogu kupiti novu stvar i tako upotpuniti svoju gardarobu, svoj oltar stila. To prije svega proizilazi iz činjenice da kodeks ponašanja nalaže pripadniku pokreta da ne nosi više od tri boje u jednom odjelu, te da uvijek nosi originalne brendove i da ne samo da izgleda, već da se i ponaša na elegantan način. Na taj način odjeća kod njih postaje još veći predmet želje i Sapeursi jedva čekaju da svoju novu odjeću pokažu u javnosti. Tako da oni i dan danas, kao i njihovi preci nekad, imaju isti san: otići u Pariz i vratiti se u Kongo kao aristokrate krajnje elegancije.

A evo, na kraju, kako britanski dizajner Pol Smit doživljava La Sape i njegove poštovaoce: „Pogled na Sapeurse za mene je nešto nevjerovatano. Dovoljno je danas nevjerovatna i sama činjenica da  vidim muškarce obučene tako elegantno u glavnim gradovima poput Pariza ili Londona, a kamoli u Kongu. Njihov osjećaj za detalje, njihova upotreba boja, sve je to upereno protiv životne sredine u kojoj žive i to je zaista fantastično.

Njihov stil odgovara mojim dizajnerskim senzibilitetima, jer od samog početka moje karijere ja sam radio sa klasičnim oblicima i trudio se da postignem estetski kvalitet, dok glavni akcenat mog rada proizilazi iz upotrebe boja i neobične koordinacije tkanina. Kao dizajner, ja sam se godinama igrao  sa suprotnim i neočekivanim, klasičnim jaknama sam na primjer dodavao posve netipične postave. Stoga, elegancija koju Sapeursi postižu je nevjerovatna i zaista inspirativna, imamo li na umu uslove njihovog života.

Mi smo u današnjem svijetu, mislim na ljude na zapadu,  postali toliko samozadovoljni, jer sve je apsolutno postalo lako dostupno za nas. Sapeursi, međutim, moraju da rade mnogo sati naporno, i pri tome posvete mnogo vremena i novca kako bi došli do odjeće koju nose. Strast koju oni imaju za odjeću je tako neobična za današnji svijet,  njihova briga i pažnja koju posvete svakom detalju prije nego što se odluče izaći u javnost. Mi smo čini se u prevelikoj žurbi da bismo danas imali vremena za sve to.“

Sapeurs – A Short Documentary by GUINNESS (2014)

Andi Sam

Leave a Reply

Your email address will not be published.

*